Dio peti

Lijevom bi rukom držao četkicu dok bi sa izrazom nekog bolesnog, nedokučivog zadovoljstva gledao staru i čistio jebeni wc dok ne bi zasjao. Zatim bi otišao u sobu, dok je još imao sobu, upalio komp, uvalio u ladicu stari CD Pink Floyda, zapalio pljugu i legao na pod. Otamo se sve činilo predivno. Gledao bu u luster koji mu je visio nad glavom, kao giljotina koja jedva čeka da se podsjeti kako je to uzeti život nekome manjem od kralja. Jebeni luster. Mrzio ga je jer je bio plav. martin nije volio plavu boju. Žar na pljugi bi došao do filtera, a martin to ne bi registrirao i nastavljao bi buljiti u luster koji je bio izvorom svih njegovih nevolja. Toliko ga je mrzio da je zvao staru da ga skine i neka ga baci nekamo gdje ga neće morati gledati. Ona ga je, naravno, skinula. Za pet minuta, eto staroga iz birtije, očiju krvavih i smradnoga daha.
"Mali, najebo si"- reče mu stari dok je tražio komad drveta koji je odrezao od neke lopate da bi sinu naplatio što je bio dovoljno drzak da potakne promjenu u stanu bez njegove privole. Ubio je boga u njemu. Jebeni luster. Nakon toga, martin tjedan dana nije izlazio iz sobe, a iz stana nije izlazio mjesecima. Nije išao u školu, do tog je vremena već bio izgubio sve prijatelje jer im je bio prečudan.